Još uvijek me prati njegov pogled. Ulazim u kafić, a na leđima njegove čudne, fiksirajuće oči (što fiksiraš?) dok biram kolače. Ruke mi
Prelijevam kipuću vodu preko zapržene kave. Kuhinjom se razlije znani miris pripadanja. U našem starom komšiluku kava se uvijek zalijevala sa šalicom viška.
CJENKAM SE, BOŽE Cjenkam se Bože za nešto malo ali ne znam što bih Ti dala? Svjesna sam da nema ništa bez svega.
krtice kopaju tunele u voćnjaku mojih roditelja kreću prema kupinama koje majka bere plavim prstima i stavlja u široke staklenke sa šećerom otac
Polako se primiče kinu shopping centra. Na pravom je katu, ali mora još obići dva restorana i kafić da dođe do njega. Prolazi
Draga Svilena bubo, nikada nećeš pogoditi da pišem tebi. Vrludaš li još po gradu kao pijana, bez ravnoteže, tražeći novu osobu u koju ćeš istresti
Umrla je Marija iz generacije 1986. Smeđokosa djevojčica zaklopila je okrugle oči, a bila nam je prijateljica iz c razreda. „Umrla je Marija,“
SILBA (pjesnikinja petkom pije pivo poslije posla i piše pjesme) baš je večeras bila lijepa, i imala zarazan osmijeh na književnoj tribini pjesnikinja
Lidija, žena okruglih trideset godina, spuštala se s prvoga kata poput neke starice. Kroz jedini prozor na stubištu jutarnje zrake dodatno su pozlatile
(U sjećanje na Iris Supek) Nakon napipavanja sjajnog kamena, trebalo je samo shvatiti da ne valja prenagljivati s plesom. Kameni prostor je bio
PORED TEBE Malena sam kao zrno gorušice kao kapar špica masline sjemenka lana tučak cvijeta padobran maslačka kljun ptića zub ribe atom snage
Skriveni svijet U maglovito jutro Sivilo postaje bistrina kako postaješ sve manji i pretvaraš se u životinjicu u grmlju Ovdje je život ogroman